Navedena terapija mora se redovito primjenjivati, obično nekoliko puta tjedno, kako bi se proces zgrušavanja krvi mogao odvijati normalno. Nažalost, neke osobe s hemofilijom razviju specifična protutijela upravo na faktor zgrušavanja koji im nedostaje. Ta protutijela nazivamo inhibitorima.

U praksi, navedeno znači da uobičajena nadomjesna terapija postaje neučinkovita te je krvarenje teško kontrolirati odnosno prevenirati. Osobe s inhibitorima, zbog teških i dugotrajnih krvarenja, najčešće kao posljedicu razvijaju teška oštećenja zglobova i mišića.

Liječenje osoba s inhibitorima jedan je od najvećih izazova u liječenju osoba s hemofilijom.

Indukcija imunološke tolerancije (ITT) jedna je od tehnika liječenja kojom je moguće pokušati riješiti se inhibitora. Međutim, ova vrsta liječenja je dugotrajna, skupa i zahtijeva dostupnost visokospecijaliziranih centara za liječenje poremećaja zgrušavanja. 

Također, postoje i lijekovi koji se koriste da zaobiđu inhibitore, odnosno djeluju na način da u kaskadi zgrušavanja zaobiđu faktor koji nedostaje te na taj način omogućuju normalno odvijanje procesa zgrušavanja krvi.

Kod hemofilije, inhibitori se češće javljaju kod osoba s teškim oblikom bolesti. Procjenjuje se da približno 30% bolesnika s hemofilijom A i 1,5% do 3% bolesnika s hemofilijom B razviju inhibitore na faktore zgrušavanja koji im nedostaju.

Za rijetke poremećaje krvarenja brojke su nejasne zbog ograničene populacije pacijenata i nedostatka liječenja.

Inhibitori se obično pojavljuju u prvih 75 izlaganja nadomjesnom liječenju faktorima zgrušavanja, stoga je važno da se osobe s poremećajima krvarenja prvi put liječe pod liječničkim nadzorom u centru za liječenje hemofilije.

Testiranje na inhibitore potrebno je učiniti prije svake veće operacije.