Do krvarenja može doći nakon traume (udarac, pad i sl.), medicinskog zahvata (npr. vađenje zubi, operativni zahvat i sl.), ali i spontano (krvarenja bez poznatog uzroka). Krvarenja su najčešće lokalizirana u velike zglobove, mišiće, meka tkiva.
Najopasnija su krvarenja koja zahvaćaju određene organske sustave, posebice krvarenja probavnog i respiratornog sustava, krvarenja na području glave i vrata. Krvarenja u središnji živčani sustav su potencijalno životno ugrožavajuća i mogu ostaviti trajna oštećenja kod osobe s hemofilijom.

Klinička slika varira ovisno o stupnju nedostatka koagulacijskog faktora pa tako razlikujemo blagi oblik (razina faktora 5-40%),  umjereni (razina faktora 1-5%) te teški oblik hemofilije (razina faktora ispod 1%). Osobe s umjerenim i blagim oblikom hemofilije kliničku sliku uglavnom razvijaju kasnije u životu i to najčešće nakon traume ili operativnog zahvata dok se kod osoba s teškim oblicima simptomi mogu javiti u prvim mjesecima života.

Mnoge osobe s hemofilijom, koje nisu adekvatno liječene, u kasnijoj životnoj dobi razvijaju teški oblik invaliditeta te im je kvaliteta života bitno smanjena.

Učestala krvarenja, posebice u velike zglobove, dovode do degenerativnih promjena na zglobovima s posljedično otežanom, bolnom i ograničenom pokretljivošću zglobova.

Upravo zbog toga, izuzetno je važna adekvatna profilaktična primjena nadomjesne terapije jer ona omogućuje život bez krvarenja, aktivan obiteljski i poslovni život te znatno veću kvalitetu života.
Adekvatnom preventivnom terapijom smanjuje se izostajanje iz škole/fakulteta što predstavlja osnovu za kvalitetnije obrazovanje. Kvalitetno obrazovanje vrlo je važno za sve osobe s hemofilijom jer kasnije osigurava karijeru/posao primjereniju osobi s dijagnozom kao što je hemofilija.